Kako su Grand i Petit basseti ušli u naš život
Psi su naša strast zapravo cijeli život, a ove dvije pasmine sa jako dugim imenom su došle u naš život sasvim slučajno. 2003. godine na europskoj izložbi u Bratislavi smo izlagali našu kokericu Holly a zatim smo išli navijati za naše izlagače koji su prezentirali hrvatske autohtone pasmine u šestoj FCI skupini (pasmine pasa se svrstavaju u skupine na osnovu svoje funkcije). Nakon svih više manje poznatih pasmina ušle su dvije koje nikada do tada nismo vidjeli , pretežno bijeli, jedan sa dužim ušima i jedan sa kraćim. U to doba internet nije bio toliko dostupan,a niti je bilo previše dostupnih informacija pa je bilo poprilično teško doći do informacije o kojoj se pasmini radi. Dvije godine kasnije opet na europskoj izložbi ali ovaj puta u Austriji smo uspjeli doznati o kojoj se pasmini točno radi i tada smo počeli intenzivno tragati sve moguće informacije o njima. Grand Basset Griffon Vendeen, onaj sa dužim ušima sa početka priče, je bio ljubav na prvi pogled, pas srednje visine, jak, sa oštrom dlakom, predivnom glavom koja podsjeća na kokera me je u potpunosti ostavio bez daha. Nakon dugog istraživanja pasmine, a pogotovo njihovog karaktera jer ipak je to gonič, smo se odlučili na novi izazov. Krajem 2005-te godine je u naš život stigao prvi predstavnik ove pasmine – Aperitif.
Prvi registrirani Grand Basset je došao u Hrvatsku na ljeto 2006-te godine, bila je to moja miljenica Zoom Zoom po koju smo išli u Nizozemsku, ona je bila početak svega. Do tada smo imali samo koker španijele, veseljake čiji se karakter u potpunosti razlikuje od goniča. Zoom Zoom se savršeno uklopila, ona je bila pas sa stavom, izrazito poslušna,zabavna, moj odličan prijatelj. Zoomie me naučila svemu, ponajviše strpljenju jer je ovo pasmina koja je izrazito inteligentna i znaju što žele ali i ono što ne žele. Za goniče je tipično da u šetnji istraže puno veći dio terena (polja) nego što su to kokeri ikada radili. Za mene, početnika vlasnika goniča, je to ponekad znalo biti zastrašujuće jer je izgledalo kao da pas bježi, ali to nikada nije bio slučaj.
Zoomie je radila dog dancing, kasnije smo se priključili i na agility, vrlo brzo je učila sve što bi joj se zadalo, ali, ponekad je imala svoje „basset trenutke“ kako to nazivamo a to znači da ako joj se neda raditi tada treba odustati od treninga jer bi inače došlo do obostrane frustracije.
Prvo leglo Grand Basseta je bilo 2008. godine, a ujedno je to bila i godina kada sam prvi puta vidjela mamu od svoje buduće prve Petitice.
Nakon 2 godine čekanja, na ljeto 2010. je došao naš prvi Petit Basset Bonita – mala brbljava talijanka. Prateći njen razvoj bilo je očito koliko se ove dvije pasmine, iako srodne, razlikuju po karakteru. Petit je vrckav, aktivan mali sportski pas, više vokalan nego što je to Grand Basset ukoliko im se to dopusti, mala mudrica koja uvijek zna kako dobiti ono što želi. Naše prvo leglo Petit Basseta je bilo 2013. godine.
Danas nakon 14 godina suživota sa Grandima i 10 godina sa Petitima možemo zaključiti da je Grand Basset filozof psećeg svijeta, a Petit mali nasmiješeni klaun.